Sindrom noćnog jedenja
Od sindroma noćnog jedenja pati 1-2 % populacije. Zapravo spada u poremećaj prehrane, ali uz to je i usko povezan s poremećajem spavanja.Manifestira se kao glad u kasnim večernjim i noćnim...
Od sindroma noćnog jedenja pati 1-2 % populacije. Zapravo spada u poremećaj prehrane, ali uz to je i usko povezan s poremećajem spavanja.
Manifestira se kao glad u kasnim večernjim i noćnim satima, pa osobe koje pate od sindroma noćnog jedenja ustaju usred noći i ne mogu se vratiti na spavanje ako nešto ne pojedu.
Također često pate od nesanice ili učestalih noćnih buđenja, a ne zaustavlja ih ni to što možda ne spavaju kod kuće.
Sindrom noćnog jedenja je prvenstveno okarakteriziran kao trajan i uporan obrazac kasnonoćnog prejedanja.
Osoba koja ima ovaj sindrom mora imati svijest o noćnom jedenju jer postoji i parasomnija, što je poremećaj prehrane vezan uz spavanje kod kojeg osoba nije svjesna ustajanja i noćnih obroka.
Hrana je tad jedino učinkovito sredstvo za smirivanje i tjeskobe te uspavljivanje, naročito ako je bogata ugljikohidratima.
Na pojavu poremećaja može utjecati nekoliko faktora, no najčešći su:
- pojačana izloženost stresu
- nepravilan dnevni unos hrane
- anksioznost
- depresija
Oboljeti mogu osobe bilo koje dobi, no žene između 25 i 40 godina su izloženije riziku od muškaraca.
Kako se manifestira?
Neki doista pate od ovog sindroma, dok neki samo hodaju po rubu u situacijama pod jakim stresom. No, svima je zajedničko konzumiranje hrane koja je bogata šećerom, ugljikohidratima i masnoćama (slane i slatke grickalice, snack zalogaji, sendviči).
Ljudi koji se u toku noći bude da bi jeli opisuju stanje u kojem se tada nalaze kao polusvjesno, tj. svjesno, ali nevoljno.
Uglavnom znaju da su ustali iz kreveta i krenuli prema kuhinji, ali doživljaj pune svijesti o tome imaju tek nakon buđenja.
Za vrijeme noćnog jedenja ne osjećaju mogućnost voljne kontrole svog ponašanja, već poriv za hranom osjećaju kao nešto jače od njih.
Jesu donekle svjesni poremećaja, ali grižnju savjesti i želju za prestankom osjećaju tek kad se sasvim probude.
Osobe koje obole od ovog sindroma obično slijede sličan obrazac. Ujutro nisu gladni, preskaču doručak i najčešće sasvim malo jedu za ručak. Kako se bliži večer, pojačava se apetit, a pogotovo ako se trude preskočiti ili smanjiti večeru. No, obično su uvjereni da ne mogu zaspati ako su gladni što dovodi do depresivnog raspoloženja i poteškoća kod uspavljivanja. Zato više od 25% ukupnog dnevnog unosa hrane, unesu nakon večere.
Da bi mogli govoriti o sindromu noćnog jedenja, moraju biti prisutna tri od pet povezanih simptoma:
- nedostatak jutarnje gladi
- traženje hrane navečer i/ili noću
- uvjerenje da moraju jesti kako bi zaspali
- depresivno raspoloženje
- poteškoće sa spavanjem
Koji su uzroci?
Uzroci sindroma noćnog jedenja još nisu posve razjašnjeni, no čini se da veliku ulogu igraju genetski čimbenici (17%). U razvoju poremećaja sudjeluju i faktori okoline, prvenstveno stres i depresija. Kod nekih oboljelih određenu ulogu imaju i pogrešne prehrambene navike.
Nedavne studije otkrile su i hormonalnu podlogu stanja. Kod pogođenih pojedinaca utvrđene su niske razine hormona melatonina i visoke razine hormona kortizola. Melatonin ima ključnu ulogu u održavanju ritmičkog ciklusa sna i stanja budnosti, a njegov manjak može biti uzrok češćeg buđenja oboljelih.
Najveći broj liječnika i psihologa koji se bave ovim sindromom ukazuju da se najčešće sreće kod mladih žena koje su izložene velikom, akutnom ili kroničnom stresu i emocionalnom nezadovoljstvu. Nisko samopoštovanje i depresivnost, kao i emocionalna preosjetljivost se smatraju vodećim razlozima za pojavu ovog problema.
Ako oboljeli imaju potrebu kontrolirati unos hrane tijekom dana, čak i kad je stres smanjen, to može dovesti do prejedanja tijekom noći. Ako je sindrom noćnog jedenja već razvijen, čak i ako su ostali faktori svedeni na normalu, noćno jedenje je prilično otporno na pokušaje prestanka.
Pokušaji samopomoći i terapije lijekovima obično nisu dovoljni. Uzimajući u obzir sličnost s ovisnostima i prateće teškoće kao što su depresivnost, opsesivno-kompulzivni poremećaj, anksioznost, slabo samopouzdanje, nezadovoljstvo tijelom i druge, osobe koje pate od poremećaja jedenja bi vjerojatno imale najviše koristi od psihoterapije.
Nužna je i podrška obitelji jer se osobe s poremećajima jedenja teško odlučuju na suočavanje s problemom i potrebom liječenja te obično dolaze kad je poremećaj već uznapredovao.
Kako si pomoći?
Postoji nekoliko vrsta pomoći za oboljele. Sindrom noćnog jedenja je zapravo vrsta štetne navike i osim raznih vrsta psihoterapije, lijekova koji utječu na depresiju i razgovora s liječnicima, metode koje mogu pozitivno utjecati na prestanak sindroma su:
- Obilan doručak neka bude obavezan dio svakog jutra čak i ako se ne osjeća glad, pomoći će ustabiliti zdrave prehrambene navike.
- Pet obroka dnevno i planiranje obroka prema prethodno utvrđenom pravilu.
- Dajte prednost proteinima.
- Izbjegavati kavu, alkohol i sve što bi moglo remetiti san.
- Metode relaksacije koje će pomoći kod uspavljivanja kao što su joga, meditacija ili čitanje.
- Uvedite fizičke aktivnosti koje će vas izmoriti.
- Na spavanje odlazite pospani.
- Uklonite iz kuće i hladnjaka sve nezdrave i kalorične namirnice (zaključajte kuhinju). Ako u stanu nema hrane, osoba s ovim problemom će se nakon nekog vremena prestati buditi da bi je tražila.
- Potražite pomoć stručnjaka.
Za bolji san, zavirite u našu ponudu madraca
